POKORENA PLANETA

Znanje je put do slobode. Sloboda nema alternativu.

Sirija: Neuspe li primirje, onda sledi „Plan B“ Zbignjeva Bžežinskog – stvarni američki cilj

Ostavite komentar

John-Kerry

http://www.konjunktion.info

Džon Keri američki državni sekretar stajajući pred komisijom američkog Senata i odgovarajući na pitanja u cilju predstavljanja prekida vatre za Siriju, kojem su posredovale SAD i Rusija, njegov glas nije zvučao sa mnogo optimizma da će plan uspeti . U osnovi, ne čudi s obzirom da obavešteni posmatrači situacije u Siriji sporazumu o prekidu vatre ne daju realne šanse da uspe jer se sporazum u velikoj meri nalazi u rukama terorista podržanih od strane zapada . I oni će u uspešnom prekidu vatre imati samo delimičan interes (eventualno da reorganizuju svoje snage).
Onda taj sporazum o prekidu vatre nije ništa drugo nego šou za konzumente masovnih medija? Baš zato što je Keri više puta ukazivao na „plan B“ ukoliko sporazum ne uspe?
There is a significant discussion taking place now about a Plan B in the event that we do not succeed at the [negotiating] table. – John Kerry
(Trenutno postoji značajna rasprava o planu B umesto toga, u slučaju činjenice da ne budemo uspešni na pregovaračkom stolu -. Džon Keri)
Naravno, Keri nije odao detalje o ​​tome kako bi taj „Plan B“ trebao tačno da izgleda. Ali , sa jednim izuzetkom. U kratkom komentaru, on je nagovestio da Sjedinjene Države se od njihove politike promene režima (rušenje Asada) i uništavanje Sirije kao celine, mogle korigovati na uništenje Sirije razdvajanjem i podelom zemlje u odvojene pojedinačne regione i slediti taj cilj. U svojoj završnoj reči Keri je govorio o tome da
…too late to keep as a whole Syria if we wait much longer.
(može biti suviše kasno da se sačuva Sirija u celini, ako budemo čekali duže.)
Ako obratimo pažnju više zvuči Kerijev“Plan B“ kao „Plan A“ drugih GEO / stratega, donosioca odluka i imperijalističkih glasnogovornika. Uzmimo za primer članak Michael O’Hanlon, objavljen na Reuters sa naslovom:“Syria’s One Hope May Be As Dim As Bosnia’s Once Was. (Sirijska jedina nada mogla bi biti mutna kao što je bila nekada u Bosni .) „. U ovom članku se pre svega radi o tome da je jedini način da Rusija i SAD mogu da prate bi se došlo do mirnog rešenja sirijskog sukoba, a to je da se oboje slože da je jedino rešenje oslabljena Sirija i podeljena u odvojene regione :
To find common purpose with Russia, Washington should keep in mind the Bosnia model, devised to end the fierce Balkan conflicts in the 1990s. In that 1995 agreement, a weak central government was set up to oversee three largely autonomous zones.
(Da bi pronašli zajednički cilj sa Rusijom, Vašington treba da zadrži bosanski model na umu, koji je dizajniran da završi strašne balkanske sukobe tokom 1990-tih godina. U ovom sporazumu 1995. formirana je slaba centralna vlada, koja je postavljena da nadgleda tri u velikoj meri autonomne zone.)
In similar fashion, a future Syria could be a confederation of several sectors: one largely Alawite (Assad’s own sect), spread along the Mediterranean coast; another Kurdish, along the north and northeast corridors near the Turkish border; a third primarily Druse, in the southwest; a fourth largely made up of Sunni Muslims; and then a central zone of intermixed groups in the country’s main population belt from Damascus to Aleppo. The last zone would likely be difficult to stabilize, but the others might not be so tough.
(Slično tome, budućnost Sirije mogla bi biti konfederacija više sektora: jedna večinski Alavitska (Assadova sopstvena religija), uz mediteransku obalu, drugi kurdski, koridori na severu i severoistoku u blizini granice sa Turskom, treći uglavnom za druze, na jugozapadu; a četvrti za uglavnom sunitske muslimane; i onda jedan centralni region različitih grupa u glavnom pojasu stanovništva u zemlji od Damaska do Alepa poslednji region će verovatno biti teško da se stabilizuje, ali ostali ne toliko) ..
Under such an arrangement, Assad would ultimately have to step down from power in Damascus. As a compromise, however, he could perhaps remain leader of the Alawite sector. A weak central government would replace him. But most of the power, as well as most of the armed forces. would reside within the individual autonomous sectors — and belong to the various regional governments. In this way, ISIL could be targeted collectively by all the sectors.
(U takvom aranžmanu Asad će na kraju morati da se povuče sa vlasti u Damasku. Kao kompromis, on bi možda mogao da ostane lider Alavite regiona. Bio bi zamenjen slabom centralnom vladom. Ali većina moći, i većina oružanih snaga bila bi u autonomnim regijama – i pripadala bi različitim regionalnim vladama. na ovaj način ISIL se može rešiti zajedno sa svim regionima) ..
Once this sort of deal is reached, international peacekeepers would likely be needed to hold it together — as in Bosnia. Russian troops could help with this mission, stationed, for example, along the Alawite region’s borders.
(Čim bi ovakva vrsta dogovora bila postignuta , verovatno bi međunarodne mirovne snage bile potrebne da drže sve to zajedno -.. Kao što je to bilo u Bosni. Ruske trupe mogu pomoći u ovoj misiji, stacionirane na primer, duž granice Alavite regiona)
This deal is not, of course, ripe for negotiation. To make it plausible, moderate forces must first be strengthened. The West also needs to greatly expand its training and arming of various opposition forces that do not include ISIL or al-Nusra. Vetting standards might also have to be relaxed in various ways. American and other foreign trainers would need to deploy inside Syria, where the would-be recruits actually live — and must stay, if they are to protect their families.
(Ovaj dogovor , naravno, još uvek nije spreman za raspravu. Da pojasnimo, umerene snage moraju prvo biti ojačane. Zapad mora da znatno proširi svoju obuku i naoružavanje raznih opozicionih snaga, ali ne uključujući ISIL ili al-Nusra. Pravila za kontrolu sigurnosti možda će morati da budu opuštenija na različite načine. Američki i drugi strani treneri bi morali biti smešteni u Siriji, gde zapravo žive potencijalni regruti – .. i oni moraju da ostanu, ako žele da zaštite svoje porodice)
Meanwhile, regions now accessible to international forces, starting perhaps with the Kurdish and Druse sectors, could begin receiving humanitarian relief on a much expanded scale. Over time, the number of accessible regions would grow, as moderate opposition forces are strengthened.
(U međuvremenu, moglo bi se početi sa regionima, koji su sada otvoreni za međunarodne snage , možda bi moglo da se počne sa kurdskim i Druz regionima da im se pošalje humanitarna pomoć u mnogo većoj meri. Tokom vremena, broj dostupnih regiona bi rastao dok jačaju umerene opozicione snage .)
Though it could take many months, or even years, to achieve the outcome Washington wants, setting out the goals and the strategy now is crucial. Doing so could provide a basis for the West’s working together with — or at least not working against — other key outside players in the conflict, including Russia, as well as Turkey, the Gulf states and Iraq.
(Iako bi to trajalo mnogo meseci ili čak može trajati godinama da ostvari rezultat koji Vašington želi, postavljajući ključne ciljeve i strategiju sada to predstavlja ogromnu važnost . Radeći tako moglo bi da postavi osnovu za zapad da radi sa ili bar da ne radi protiv – drugih stranih ključnih igrača u sukobu, uključujući i Rusiju i Tursku, Zalivske države i Irak ).
O’Hanlon je zapravo nije stranac kada je u pitanju plan za podelu Sirije. On je takođe autor zloglasnog izveštaja Brooking Instituta iz jula 2015. pod nazivom “Deconstructing Syria: A New Strategy For America’s Most Hopeless War ( Dekonstrukcija Sirije: nova strategija za američki najočajniji rat)“, u kojem se on u osnovi zalaže za tačno iste linije argumentacije .
Brooking Institut kao korporativni fondovski trust mozgova koji je od početka zahtevao rat protiv Sirije,dao je O’Hanlon željenu platformu, tako da bi on mogao da traži „labavija“ bezbedonosna pravila za „pobunjenike“, koji su finansirani i obučeni od strane zapada. Baš kao što ovaj članak pruža platformu za direktnu invaziju Sirije od strane vojnih snaga NATO-a i potpunom uništenju sirijske vlade. I naravno, O’HANLON se zalagao i za stvaranje „sigurnosnih zona“ – kao uvod u realizaciju gore navedenih ciljeva. Da li je to još uvek samo koincidencija da ove „bezbednosne zone“ ili rado isto nazivane „no-fly zone“ upravo sada USA vazal Nemačka želi uvesti u UN?
Ali O’Hanlon posebno pominje i stvaranje „konfederalne“ Sirije. Ili drugim rečima, uništenje jedne stabilne nacije, koja trenutno još uvek postoji kao država:
The end-game for these zones would not have to be determined in advance. The interim goal might be a confederal Syria, with several highly autonomous zones and a modest (eventual) national government. The confederation would likely require support from an international peacekeeping force, if this arrangement could ever be formalized by accord. But in the short term, the ambitions would be lower – to make these zones defensible and governable, to help provide relief for populations within them, and to train and equip more recruits so that the zones could be stabilized and then gradually expanded.
(Konačni cilj na ovim prostorima ne bi trebalo da bude unapred određen. Privremeni cilj može biti konfederacija, Sirija, sa nekoliko veoma autonomnih regija i skromna (ako je ima) nacionalna vlada. Za konfederaciju će verovatno trebati pomoć od međunarodnih mirovnih snaga, ako bi ovaj aranžman u zavisnosti od sporazuma mogao biti realizovan. Ali u kratkom roku, ambicije će biti niže – da ovi regioni budu branjeni i vodjeni , da se pomogne stvoriti olakšanja za stanovništvo u ovim oblastima, kao i da se trenira i opremi više regruta tako da regioni mogu biti stabilizovani i zatim se postepeno širiti.)
Da li vam to možda zvuči poznato? Takav „Plan B“ podseća na američkog geo-stratega Zbignjeva Bžežinskog i Njegov metod “microstates and ministates (mikrodržava i mini država)“: stvaranje slabe, nemoćne državne strukture koja se sastoji od mnogih manjih regiona, zasnovana na osnovu etničke pripadnosti , religija i drugih smernica. Ali i dalje bez mogućnosti da ove državne formacije mogu da deluju protiv volje većih zemalja, koalicija ili banaka / kompanija.
Čini se da je Kerijev „plan B“ je u stvarnosti „plan A“ nekoliko moćnih političkih stratega od Brzezinskog pa sve do „pčela radilica“ na Brookings institutu. Dok Sirija svaki dan oslobađa sve više teritorija u borbi protiv zapadno podržanih proxy terorista , zapad čak i ne pomišlja da promeni pristup svog plana za eliminisanje geopolitičke prepreke (Sirija) da završi svoj cilj stvaranje svetske hegemonije. Sirija ostaje (pored Ukrajine) ključ za opstanak čovečanstva. Tačka. I mi treba da uradimo sve kako bi se osiguralo da Ukrajina i Sirija u potpunosti ne dođu pod kontrolu Zapada.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s